Od Wings for Life do prvog maratona: Moje trkačko iskustvo

Pripreme za maraton: Kako mi je stručno vodstvo pomoglo

Još nakon prvog istrčanog polumaratona rodila se ideja o maratonu. Iako je trebalo proći još neko vrijeme da tu ideju pretvorim u stvarnost, krajem 2025. godine odlučila sam kupiti startninu za svoj prvi maraton – Amsterdam Marathon – i krenuti s pripremama.

S obzirom na probleme s koljenom, ali i želju da pripreme odradim kvalitetno i što sigurnije, odlučila sam potražiti trenera. Tako sam se javila Kinexu kako bi mi složili plan trkačkog treninga i pomogli da se što bolje pripremim za svoj prvi maraton.

Veliku ulogu u cijelom procesu imao je feedback nakon svakog treninga. Nakon odrađenog treninga javljala sam kako je prošao, kako sam se osjećala i jesam li imala kakvih bolova. Na temelju tih povratnih informacija prilagođavali smo treninge i dogovarali plan za sljedeći dan. Uz to, volumen treninga povećavao se postupno, iz tjedna u tjedan.

Nakon devet tjedana suradnje uslijedila je prva utrka – Split Night Half, na kojoj sam svoj osobni rekord u polumaratonu poboljšala za 5 minuta. Bio je to lijep pokazatelj da pripreme idu u dobrom smjeru. Taj mi je rezultat dao dodatnu motivaciju za nastavak treninga i pripreme za ono što me tek čekalo – prvi maraton.

Osvrt trenera Nikole Mitrovića na pripreme i utrku

Kod trkačice s poviješću problema s koljenima priprema maratona zahtijeva pažljivo upravljanje opterećenjem. Svjesno smo prihvatili povećan rizik, a plan smo gradili na progresivnom povećanju tjednog volumena, sustavnom periodizacijom, kontroliranom omjeru intenzivnih treninga i individualnom praćenju odgovora organizma na opterećenje.

Ključnu ulogu imala je kvalitetna komunikacija: Kristina je pravovremeno prijavljivala i najmanje promjene u osjetu koljena, što nam je omogućilo da trening prilagodimo prije nego što se pojavi ozbiljna ozljeda. Povjerenje u proces i disciplinirano provođenje plana, uključujući i dane kad je trebalo smanjiti opterećenje, bili su presudni.

Rezultat je bio odličan, a jednako je važno da je utrku završila bez bolova i s optimalno pripremljenim organizmom za dan utrke.

Ponosan sam što sam bio dio te priče. Bravo Kristina!

Trčati sam krenula skroz spontano prijavom na utrku Wings for Life 2016. godine. Željela sam podržati ovu humanitarnu utrku, ne sluteći da će se nakon nje roditi novi hobi.

Nakon utrke počela sam redovito trčati, kombinirajući cestovno i trail trčanje. S vremenom je trčanje postalo puno više od hobija. Postalo je moj način da se odmaknem od svakodnevnih obaveza i jednostavno uživam.

Već sljedeće godine odlučila sam napraviti korak dalje i prijavila svoj prvi polumaraton, koji sam otrčala u Ljubljani.

Ozljeda koljena i dugi povratak na stazu

Početkom 2019. godine morala sam stati s trčanjem zbog bolova u koljenu i oštećenja hrskavice. Ta je pauza potrajala sve do 2023. godine, kada sam se ponovno vratila trčanju, i to opet zbog utrke Wings for Life. Dan prije utrke od prijatelja dobivam startninu, što je bila prilika za ponovno sudjelovanje.

Nakon toga sam postupno i oprezno počela povećavati dužine, pritom stalno prateći kako koljeno reagira na opterećenje. Kako nije bilo bolova, s vremenom sam ponovno počela redovito trčati. Trčanje je tako ponovno postalo dio moje svakodnevice, ali i moj način rekreacije.

Amsterdam Marathon: Ostvarenje sna

I onda je napokon došao dan maratona. Iako vremenski uvjeti nisu bili idealni, uz laganu kišu i vjetar koji su nas pratili tijekom cijele utrke, atmosfera je bila odlična. Duž cijele staze bila je hrpa navijača koji su nas bodrili, svako malo bih čula kako potpuni neznanci uzvikuju moje ime i daju mi podršku, što mi je davalo dodatnu energiju za nastavak.

Utrku sam započela prema unaprijed dogovorenom tempu, a kako sam se osjećala dobro, postupno sam ubrzavala. Atmosfera uz stazu i podrška navijača dodatno su me nosile kroz utrku pa sam se s vremenom potpuno prepustila trenutku i jednostavno uživala u trčanju, bez previše razmišljanja o tome koliko je kilometara još ostalo.

Na kraju sam svoj prvi maraton završila s vremenom 3:44:14. Osjećaj na cilju teško je opisati riječima – nakon svih mjeseci priprema, odrađenih kilometara, izazova i neizvjesnosti, napokon sam ostvarila ono o čemu sam dugo maštala. Bila sam ponosna i sretna, ne samo zbog rezultata nego i zbog svega što je prethodilo.

Kriza prije utrke i prilagodba treninga

Mjesec i pol prije maratona, nažalost, ponovno su se javili bolovi u koljenu. To je bio period u kojem je trebalo dodatno prilagoditi treninge i osluškivati kako tijelo reagira na opterećenje.

U nekim trenucima sam se pitala trebam li ipak odustati, ali trener je iz dana u dan prilagođavao plan ovisno o tome kako sam se osjećala, a dio trkačkih treninga zamijenili smo vožnjom bicikla kako bih nastavila s treninzima, uz što manje opterećenja na koljeno.

Bolovi su se tijekom posljednjih desetak dana prije maratona počeli smanjivati, što mi je donijelo određeno olakšanje. Ipak, ostala je doza zabrinutosti i pitanje hoće li sve proći u redu na samoj utrci.

Kraj jednog poglavlja i pogled naprijed

Kad sam se prijavila na maraton, znala sam da me čeka puno truda i odricanja. Danas sam zahvalna na svakom kilometru, svim ljetnim treninzima na +30, ali i onim trenucima kada nije bilo lako pronaći motivaciju i nastaviti dalje. Sve je to bilo dio puta koji me na kraju doveo do cilja.

Iako sam prije prvog maratona govorila da mi je cilj istrčati barem jedan, sada mi se već po glavi mota ideja o sljedećem. Ipak, neću žuriti s odlukom, pustit ću da se dojmovi još malo slegnu pa onda odlučiti što dalje.

KINEX, obrt za sportske i druge usluge, vl. Nikola Mitrović

Zagreb, Podbrežje V. 19,

mail: info@kinex.hr, mob: 0994453799

Uvjeti korištenja

Izjava o privatnosti

© Kinex 2026.