Zašto mi je trener donio veći napredak nego aplikacije za trčanje

Pročitajte Anino iskustvo: kako su strukturirani plan, trener za trčanje, pravilna prehrana i oporavak donijeli bolje rezultate nego aplikacije za trčanje

ISKUSTVA TRKAČA

Ana Vladusic

5/31/20263 min read

Ana Vladušić
Ana Vladušić

Kad sam počela ozbiljnije trčati, bila sam uvjerena da je napredak vrlo jednostavna formula: više kilometara, više treninga i više discipline. Kao i mnogi rekreativci, mislila sam da svaki slobodan trenutak treba iskoristiti za još jedan trening i da je umor znak da radim dobar posao.

Tek kasnije sam shvatila da sam najveći napredak ostvarila kada sam počela vjerovati procesu i prepustila planiranje nekome tko vidi širu sliku.

Pametnije, a ne samo više: Objektivan pogled trenera

Suradnja s trenerom promijenila je moj odnos prema trčanju. Ne zato što odjednom treniram više, nego zato što treniram pametnije. Najveća pogreška koju sam prije radila bila je ta da sam gotovo svaki trening pokušavala pretvoriti u dokazivanje forme. Danas znam da se najbolji rezultati ne stvaraju na nekoliko spektakularnih treninga nego kroz tjedne i mjesece dosljednosti. Upravo tu najveću ulogu ima strukturirani plan.

U mom slučaju, treniranje s Kinexom i njihove stručne trkačke pripreme donijele su mi ono što mnogim trkačima nedostaje, a to je – objektivan pogled.

Kada sami slažemo treninge, vrlo lako nas povuku emocije:

  • Ako se osjećamo dobro, dodamo još nekoliko kilometara.

  • Ako smo umorni, preskočimo važan trening.

  • Ako na društvenim mrežama vidimo da netko drugi trči više, počnemo se uspoređivati.

    Trener uklanja taj šum i vraća fokus na ono što je zaista važno.

Nevidljivi dio napretka: San, nalazi i ugljikohidrati

S vremenom sam shvatila da se forma ne gradi samo na stazi ili cesti. Zapravo, velik dio napretka događa se između dva treninga.

  • San je najpodcjenjeniji alat: Koliko god zvučalo dosadno, san je ključan u trkačkom svijetu. Nitko ne voli objaviti osam sati sna na Instagramu, ali upravo tada tijelo odrađuje najveći dio posla.

  • Važnost krvne slike: Kada povećavate kilometražu i pripremate se za polumaraton ili maraton, nije dovoljno samo pratiti kilometre. Potrebno je znati što se događa unutar organizma. Redovito kontroliram željezo, feritin i vitamin D jer i najmanji manjak može značajno utjecati na energiju, oporavak i kvalitetu treninga. Ponekad se osjećamo umorno pa pomislimo da nam nedostaje motivacije, a zapravo nas tijelo pokušava upozoriti da mu nešto nedostaje.

  • Hrana kao gorivo: Dugo sam vjerovala da su ugljikohidrati nešto što treba ograničavati. Danas znam da su oni gorivo bez kojeg ozbiljan trenažni proces jednostavno ne funkcionira. Nije cilj preživjeti trening, nego omogućiti tijelu da se od njega oporavi i bude spremno za sljedeći. Plan prehrane tada postaje jednako važan kao i plan treninga.

Trčanje kao način života

Naravno, sve to zvuči jednostavno na papiru. U stvarnosti, većina nas pokušava uskladiti treninge s poslom, obiteljskim obavezama, putovanjima i društvenim životom. Ima dana kada trening počinje u šest ujutro jer drugačije ne stane u raspored. Ima tjedana kada se pitate kako ćete uspjeti odraditi sve što je pred vama. Upravo zato trčanje mnogima postane nešto više od sporta. Postane način života.

Možda upravo u tome leži njegova najveća čar. Trčanje vas vrlo lako “povuče”. Krenete zbog jedne utrke, a završite tako da planirate godišnje odmore prema startnim brojevima, vikende prema dužinskim treninzima i druženja s ljudima koji razumiju zašto se netko veseli buđenju prije izlaska sunca kako bi otrčao 25 kilometara. Nije to ovisnost o kilometrima koliko o osjećaju napretka, zajedništva i rutini koja vas svakodnevno čini boljom verzijom sebe.

Oporavak nije luksuz, to je temelj kontinuiteta

Zbog toga danas ne gledam na fizioterapiju, masaže ili oporavak kao na luksuz. To su alati koji mi omogućuju kontinuitet:

  • Vježbe mobilnosti postale su sastavni dio treninga jednako kao i intervali.

  • Fizioterapija mi pomaže riješiti male probleme prije nego postanu veliki.

  • Masaže i Normatec čizme (koje redovito iznajmim u Kinexu) ubrzavaju regeneraciju nakon zahtjevnih blokova i dužih trčanja kako bih smanjila osjećaj težine u nogama.


Na kraju, najvažnija stvar koju sam naučila jest da uspjeh u trčanju rijetko dolazi od jednog savršenog treninga. Dolazi od stotina malih odluka koje svakodnevno ponavljamo - odluke da odemo ranije spavati, pojedemo dovoljno ugljikohidrata, odradimo vježbe mobilnosti, poslušamo savjet trenera ili uzmemo dan odmora kada je on potreban.

Upravo te naizgled male navike i svakodnevni izbori, puno više od bilo kojeg gadgeta ili aplikacije, stvaraju temelje na kojima gradimo svoje najbolje utrke i pomičemo granice za koje smo dugo mislili da su nedostižne.

Ana Vladusic

KINEX, obrt za sportske i druge usluge, vl. Nikola Mitrović

Zagreb, Podbrežje V. 19,

mail: info@kinex.hr, mob: 0994453799

© Kinex 2023.